Osobe sa šećernom bolesti

  1. doppelherz.hr
  2. Proizvodi
  3. Osobe sa šećernom bolesti

Diabetes mellitus (šećerna bolest) 

Šećerna bolest opisuje kronični poremećaj metabolizma ugljikohidrata koji je potaknut nedostatkom inzulina ili smanjenom osjetljivošću stanica na inzulin. Posljedica metaboličke bolesti je povišena razina šećera u krvi (hiperglikemija) koja, ako se ne liječi, može dovesti do sekundarnih bolesti kao što su vaskularne promjene, pa čak i sljepoća. Jedna od akutnih komplikacije je hipoglikemijski šok koji može biti smrtonosan. 

Ova bolest se obično naziva dijabetesom. Postoji nekoliko tipova dijabetesa, među kojima su najčešći i najpoznatiji dijabetes tip 1 i dijabetes tip 2. 

Najčešći oblici: dijabetes tip 1 i dijabetes tip 2 

Dijabetes tipa 1 uglavnom se javlja kod mlađih ljudi, prije 20. godine života. Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav izaziva upalu stanica gušterače koje proizvode inzulin, takozvanih beta-stanica, što dovodi do razaranja i do nemogućnosti organizma da sintetizira vlastiti inzulin. Zbog toga su dijabetičari tipa 1 ovisni o inzulinu i moraju redovito uzimati inzulin. Interakcija između genetske predispozicije i drugih čimbenika uglavnom je početak razvoja dijabetesa tip 1. Ovaj oblik šećerne bolesti pogađa 10% dijabetičara. 

Dijabetes tipa 2 obično počinje u starijoj dobi i karakterizira ga progresivno povećanje intolerancije na inzulin: tijelo još uvijek proizvodi inzulin, ali tkiva poput mišića i organa poput jetre više ne mogu reagirati na inzulin. To zauzvrat uzrokuje nakupljanje glukoze u sistemskoj cirkulaciji, što je poznato kao hiperglikemija. U kasnijim fazama, poremećaj sinteze inzulina također se može pojaviti kod dijabetičara tipa 2, čineći ih ovisnima o inzulinu. Glavni čimbenici rizika uključeni u razvoj dijabetesa tipa 2 su pretilost i sjedilački način života, iako genetski čimbenici također mogu igrati ulogu. Oko 90% dijabetičara boluje od ovog tipa dijabetesa. Dijabetes tipa 2 je najčešća metabolička bolest u svijetu i vodeći uzrok smrtnosti u nekoliko zemalja. 

Simptomi šećerne bolesti 

Klasični simptomi šećerne bolesti su polidipsija (pretjerana žeđ), poliurija (pretjerano mokrenje), umor, iscrpljenost, smanjena sposobnost izvođenja performansi, gubitak težine, poremećaji vida, hipoglikemija s osjećajem gladi, hladan znoj i tahikardija (ubrzan rad srca), grčevi u mišićima, mučnina i povraćanje. Akutne komplikacije su hipoglikemijski šok, dijabetička ketoacidoza i hiperglikemijska koma. 

Kod dijabetesa tip 1 obično su prisutni klasični simptomi, a gotovo uvijek počinje dijabetičkom ketoacidozom. 

Dijabetes tip 2, s druge strane, počinje postupno i često izostaju klasični simptomi. Komplikacije šećerne bolesti uglavnom su uzrokovane vaskularnim promjenama (mikro- i makroangiopatija), čija težina ovisi o tome koliko je dugo šećerna bolest bila neotkrivena te o kvaliteti metaboličke kontrole šećera u krvi i prisutnim komorbiditetima. Dijabetes tip 2 često se dijagnosticira nekoliko godina nakon pojave, što objašnjava zašto je njegovo opterećenje tako veliko. Najčešće komplikacije su: dijabetička retinopatija koja se može razviti do sljepoće, nefropatija do bubrežne insuficijencije, neuropatija, sindrom dijabetičkog stopala i kardiovaskularne komplikacije. 

Dijagnostika i terapija šećerne bolesti 

Dijagnostički alati su isti za dijabetes tip 1 i tip 2. Međutim, budući da su simptomi dijabetesa tip 1 često jasni i pojavljuju se iznenada, osobe iz opreza provjeravaju razine šećera u krvi. S druge strane, dijabetes tipa 2 može se otkriti slijedeći smjernice za probir koji zahtijevaju testiranje određene skupine ljudi s većim rizikom od razvoja dijabetesa. To uključuje osobe starije od 35 godina s BMI višim od normalnog, s hiperkolesterolemijom, sa sjedilačkim načinom života ili s članom obitelji koji boluje od dijabetesa.